Na početku predstave „Žena od prije“, koju je po tekstu njemačkog piscca Ronalda Šimelfeniga režirao Damjan Pejanović, nema ničega što nagovještava konfuziju koja čeka na njenom kraju. Naprotiv, ulazimo u predstavu sa utiskom da nam je sve jasno i da odlično znamo gdje se nalazimo – poznajemo ovo pozorište koje razotkriva svijet kao apsurdno, nepojamno i zastrašujuće mjesto, i spremni smo da mu se prepustimo.

Predstava „Bolovud“ po tekstu „Bolivud je topliji od smrti“ Maje Pelević (originalno izvedenom 2018. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu), premijerno je, u produkciji Gradskog pozorišta, odigrana 25. oktobra. U pitanju je mjuzikl u kojem se mali, neidentifikovani istočnoevropski gradić suočava sa zatvaranjem fabrike, od koje zavisi većina građana. Kada stigne vijest da veliki bolivudski studio planira da kupi fabriku, lokalni glumci se aktiviraju u nadi da će im to biti od

Tomas Man, Čarobni brijeg (scenski esej u tri dijela); red. Mirko Radonjić; Dramski studio Prazan prostor, Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje i Kotor art – Don Brankovi dani muzike

Trećeg oktobra, u noći premijernog izvođenja predstave „Otac“ po tekstu Florijana Zelera, Nikšićko pozorište pretvorilo se u intimno mjesto susreta publike sa svojim najdubljim strahovima. Rediteljki Nataši Poplavski uspjelo je da nas suoči sa onim strahovima koji se bude kada se zapitamo šta je uopšte naša stvarnost i ko smo mi, zapravo, kad se naše Ja razluči od razuma i sjećanja.

Naravno da nema svaka pozorišna predstava potencijal da ekstremno produžujući svoje trajanje – toliko ekstremno da to već miriše na neko hodočašće – savlada svaki (eventualni) otpor i na kraju baci gledaoca na koljena, ali osmočasovni performans “Na vrhu Olimpa” belgijskog autora Jana Fabrea koji smo vidjeli u CNP-u 13. septembra, u okviru programa FIAT-a, tu moć nesumnjivo ima. Kakvi god otpori da su se javljali tokom gledanje predstave, nakon osam sati sve je to zaličilo na

Da predstava „Pedmet Medeja“, premijerno izvedena 21. juna u Crnogorskom narodnom pozorištu, nije planirana kao doslovna, bojažljiva inscenacija Euripidove „Medeje“ shvatićemo prije nego što predstava počne, čim se ušuškamo u svoja sjedišta i osmotrimo scenu. Malobrojni scenografski znaci (scenografiju potpisuje reditelj Diego de Brea),