Scensko čitanje prilično je monotono i nemaštovito, te ne dodaje nikakvu vrijednost nedojmljivosti – klišeiziranosti, pretencioznosti, značenjskoj neizazovnosti i površnosti drame.

„Ja sam ona koja nisam“ – ovu rebus-repliku u jednom trenutku izgovara jedna od junakinja najnovije predstave u produkciji CNP-a (premijerno izvedene 28. januara), sklopljene od tri gotovo jednosatne jednočinke, dajući tako rezonancu njenom naslovu i poentirajući njen sadržaj. Shvatamo to kao zamku, otvoreni poziv da dešifrujemo paradoks ženske subjektivnosti koji je sadržan u ovom naslovu/replici, razjasnimo kako je to moguće da žena jeste ono što nije, i zaputimo se, idući tim

Festival „Makado“ otvoren je 7. febrauara premijerom predstave „Jelena Savojska“ koju je, po tekstu Marije Sarap, režirao Zorana Rakočević. Tekst polazi od jedne “izvrnute” perspektive u kojoj Jelena Savojska posthumno promišlja svoju prošlost i evocira najdramatičnije događaje iz svog života. Autorski postupak isključuje zaokruženu radnju, biografski hronotop i realistički prikaz događaja. Umjesto toga, poetski se obrađuju njeni unutrašnji doživljaji, sjećanja u koj

Suviše je u ovoj predstavi nedovršenih skica, opštih mjesta, stereotipa i karikaturalnih deformacija.

Riječ je o umjetnički i etički zrelom i vrijednom djelu, koje emancipatorski doprinosi preko potrebnoj kritičkoj kulturi sjećanja.

Ovdje svjedočimo jednom zrelom koreografskom izrazu, insistiranju na scenskom pokretu, peformativno bogatoj inscenaciji koja uspijeva da „oživi“ priču o Tarzanu.