Pozorište nedovršene tranzicije

Crnogorska kulturna politika generalno u prvi plan gura “državni identitet” koji se izjednačava sa posluhom vladajućem sistemu i odsustvom kritičkog mišljenja. Sa druge strane, zanemaruje poželjne razvojne trendove i principe. ...

Promjena pozorišnog sistema

Ova knjiga osim čisto teorijskog može imati značaj i kao neka vrsta vodiča za sve profesionalce koji su odgovorni za kreiranje repertoarskih politka institucionalnih pozorišta i pozorišnih politika uopšte. ...

Višeglasno o Šekspirovoj sestri

U zborniku su objavljeni sledeći radovi: „Drama i dramski tekstualni eksperiment u kulturi poluperiferije: Biljana Srbljenović i Maja Pelević“ Dubravke Đurić, „Intimističko (raz)otkrivanje stvarnosti i korpor(e)alna perspektiva u najnovijem ženskom dramskom pismu u Srbiji“ Gabriele Abrasowicz, „Između ćutanja i psovke – bosanskohercegovačka ženska dramska književnost“ Anise Avdagić, „Feminoordinate protupriča i zajedničkih akcija: pristupi katastrofi“ Nataše Govedić, „Savez feminističke politike i ženskog dramskog pisma: pogled iz Crne Gore“ Nataše Nelević, „O Unheimlich efektu zajednice (dramatika Žanine Mirčevske)“ Jasne Koteske i „Institucionalizacija slovenačke ženske dramatike u kontekstu postfeminizma: pitanje viktimizacije: žensko pismo i performativno pisanje“ Nike Leskovšek. ...

Ponovo napisani klasici

Ljubomir Đurković suvremeni je crnogorski dramski pisac i njegovo je prepoznatljivo dramsko pismo nezaobilazna pojava u kontekstu crnogorske književnosti. Ono što ga čini nezaboravnim svakako je dramska trilogija Grci koja se sastoji od tekstova naslovljenih: Tiresijina laž: porodična hronika u dva čina, Kasandra: klišeji: reality fiction i Medeja: kome-tragedija u deset slika. Za fazu Đurkovićeva stvaralaštva u kojoj su nastali ti naslovi odmah je uočljivo referiranje na grčku mitologiju i poznata djela, prije svega, iz antičke književnosti. Upravo zbog takve naglašeno intertekstualne tendencije u njegovu stvaralaštvu nužno je poznavanje kulturnih temelja zapadne civilizacije kojima pripada grčka mitologija, usmena i pisana književnost, a pogotovo drame. Postavlja se pitanje djelotvornosti reciklažnoga osmišljavanja dramskih tekstova budući da oni nisu rijetkost, pogotovo u recentnoj produkciji u okvirima svjetske književnosti. Odgovor na prethodno generalno pitanje ne leži u navodnoj lakoći takvoga zadatka, nego u poželjnosti preoblikovanja starih i vječno ponavljajućih ljudskih preokupacija. Odatle proistječe i pisanje drama s istim sadržajnim odrednicama i likovima, ali u skladu s ozračjem epohe i autorskim intencijama učitavanja novih zna ...