Aktuelizacija za koju se opredijelio reditelj Zoran Rakočević, ima svoje kontekstualno opravdanje kao kritika političkih manipulacija kojima kontinuirano svjedočimo, ali je u ovom slučaju svedena na spoljašnje scenske efekte. ...
Univerzalizujući, fatalistički, transistorijski i do kosti ogoljeni pristup ovoj temi nužno kreše (umjetnička) krila ovom performansu. ...
Primjećujemo ovdje i korektne rediteljske postupke koji upućuju na njenu sposobnost da prepozna ono što je scenski značajno, živo i prisutno, iako to postaje vidljivo tek na samom kraju predstave. ...
Ovoj „Đokondi“ fali ono što u žargonu nazivamo „meso pozorišta“, a što se svodi na umjetničku konkretnost i ljudski važnu priču. ...