Elitistički narativ o CNP počeo je da sahne, pristigli su na njegovo čelo neki novi ljudi bez kapaciteta da ga dalje guraju (resurs kulturnjaka od povjerenja koji su Vladi na dispozicijii, koji će znati da joj se oduže, valjda se u međuvremenu istrošio).
U predloženom Nacrtu Programa razvoja kulture Crne Gore 2016-2020. godine nije riječ o superiornom i poželjnom strateškom planiranju, nego o pogubnoj kombinaciji tradicionalnog načina planiranja (okrenutog održavanju statusa quo i favorizovanju javnog sektora), i ad hoc odlučivanja koje pogoduje ličnim interesima.
Biti u žiriju za izbor dramskog teksta za djecu i mlade svakako imponuje, ali nije nimalo ni lak ni zahvalan zadatak. Pogotovo kada ste i sami relativno mlad pisac. Suditi o djelima, ma kako to „sa strane“ djelovalo, nije nimalo lako. Uvijek se postavlja pitanje da li je upliv ličnih afiniteta presudan, na osnovu čega se donosi „sud“ , da li smo istu pažnju posvetili svima i sl. I ranije sam bila u žiriju, mada uglavnom na filmskim festivalima, te sam od tada uspostavila, onako sama sa sobom, neka pravila. Prvo: svako djelo gledam/čitam od početka do kraja bez pauza.
