Izložene: Anti-mizogini klišei

Nezavisna teatarska scena "Bunt" i Centar za kulturu Tivat: "Izložene", red. Sandra Vujović

Pozorišne predstave koje tematski direktno targetiraju nasilje nad ženama, a koje su produkcijski najčešće vezane za civilni sektor, politički mejnstrimovane agende rodne ravnopravnosti i odgovarajuće izvore finansiranja, nisu novost na crnogorskoj pozorišnoj sceni. Riječ je uglavnom o aktivističkim pozorišnim projektima koje u prvi plan stavljaju jasnoću poruke, „osvješćivanje“ ovog društvenog problema i političko zalaganje za njegovo rješavanje.  

Toj pozorišnoj porodici pripada i predstava „Izložene“. Nastala prema ideji dramske spisateljice Sandre Vujović, ova predstava je, kako je objašnjeno u najavama, zasnovana na materijalu prikupljenom kroz istraživanje izloženosti žena različitim vidovima nasilja i kršenja ženskih i ljudskih prava. Materijal su, zajedno sa autorkom koncepta, dramaturški uobličile Teodora Kipa, Ana Leković, Marijana Aracki i Katarina Nikolić.   

Tematski opseg predstave „Izložene“ obuhvata cijeli niz oblika nasilja kojem su žene izložene u savremenom (crnogorskom) društvu, koji se ovdje prosto izlistavaju. Predstava se otvara temom seksualne objektifikacija žena, izloženosti ženskih tijela medijskom i korporativno diktiranom imperativu ljepote, koja uključuje i hirurške intervencije: na početku predstave zatičemo junakinje predstave, glumice Anđeliju Rondović, Smiljanu Martinović i Mariju Radusinović sa ogromnim balonima-silikonskim grudima ispod majica, kako frenetično treniraju, dižu tegove-lampe, znoje se i dahću. Kasnije, biće uvedena i druga ženska iskustva izloženosti različitim opresijama, od navođenja žena na ne-protivljenje patrijarhalnim podjelama rodnih uloga, nasilničkim partnerima i mobingu, do selektivnih abortusa, nasilja nad djevojčicama i djevojakama koje vrše autoritativne muške figure (učitelj, komšija, nastavnik glume) i dječje sajber pornografije. Aktivistička namjera potencira se kritikovanjem pukog administrativnog i neefikasnog zalaganja političkih aktera na suzbijanju nasilja – besmislenim, robotizovanim ponavljanjem izlizanih fraza sugeriše se odustvo istinske političke motivacije za hvatanje u koštac sa ovim problemima.

Predstava je neka vrsta pozorišnog omnibusa: jednostavno se nižu različite emblematične situacije kojima se markiraju sva navedena iskustva nasilja nad ženama i kršenja ženskih ljudskih prava. Pri tom se koriste različita sredstva, od malih inscenacija „problema“ do narativnih intervencija kojima se oni neposredno saopštavaju.

Ono što odmah opažamo, a što ne očekujemo u jednoj ovakvoj predstavi, jeste namjera da se ovim temama priđe na zabavan i duhovit način, uz korištenje sarkazma, ironije ili burleske, kao što je to slučaj sa najupečatljivom scenom u kojoj se glumice pojavljuju sa ogromnim krpenim falusima koji su označeni tako da referišu na pravoslavnu crkvu, islam, vojsku i biznis lobije kao centre patrijarhalne moći i izvore ugrožavanja ženskih ljudskih prava. Ovo može biti zabavno, ali sa ovakvim  pristupima temi nasilja nad ženama sigurno stižemo na teren anti-mizoginih opštih mjesta sa kojima se sigurno ne možemo izboriti sa mizoginim sterotipima. Ono što ovdje nedostaje upravo je „istraživanje“, dakle konkretnost i preciznost koja bi nam omogućila da osvijestimo neprihvatljivost ovakvog stanja izvan anti-patrijarhalnih klišea.    

Ova predstava ostaje na pola puta između aktivističkog i umjetničkog performansa. Njen neposredni aktivistički politički angažman oslabljen je humorom i opštošću, dok je njen umjetnički potencijal doveden u pitanje stereotipijom, nerazvijenom dramskom strukturom i umjetničkim jezikom.

Ono što se u ovakvim projektima gotovo uvijek žrtvuje je značenjska kompleksnost i njoj odgovarajući umjetnički izraz. Na drugoj strani, ako sve krene kako treba, možemo da računamo na „osviješćenost“, doživljaj nemirenja sa zatečenim stanjem, dakle na snažan moralni i politički odgovor. Da li jedno uvijek isključuje drugo? Ne mora tako da bude. Znamo za predstave u kojima se ova dilema pokazuje kao lažna. Ali, ovo nije jedna od tih predstava.