Kučka: U borbi protiv rodnih stereotipa
Kraljevsko pozorište Zetski dom: "Kučka" (skupno kreirano pozorište), red. Arpad Šiling
Da li je slobodna žena kučka? Kako danas opstaje muškarac u blizini žene koja odbija tradicionalno joj dodijeljenu ulogu potčinjenosti i požrtvovanosti? Tekst predstave „Kučka“ (Arpad Šiling i Eva Zabežinski) baziran je na glumačkim improvizacijama na temu prevazilaženja rodnih stereotipa u našoj kulturi, kroz nekoliko priča koje tumače glumci Nada Vukčević, Srđan Grahovac, Stevan Radusinović, Vule Marković i Zoran Vujović.
Upravo na glumce je reditelj Arpad Šiling svalio ogromnu odgovornost, jer su oni imali zadatak da stvore sadržajnu narativnu podlogu uzimajući motive iz realnog života. Rezultat bi bio zadovoljavaljući u slučaju da se radilo o nekoj teatarskoj vježbi – ali ova predstava ne djeluje značenjski i estetski kompletna, jer određene ideje ostaju i suviše pojednostavljene i nerazvijene u šturim dijalozima likova. Ove tekstualne, odnosno idejne šupljine glumci s mukom pokušavaju nadopuniti prenaglašenom igrom kako bi očiglednije dočarali karakterne crte lika.
Tako, svako od glumaca više nego inače ispoljava sopstveni manir u glumi negoli srž lika, pa Nada Vukčević ima momente pretjerane senzualnosti (gdje to nije u službi dramske situacije), Srđan Grahovac (inače sjajan glumac) je kao i u brojnim minulim predstavama mangup i poročan tip (čiji je lajt motiv pijenje iz boce i pljuvanje i prskanje po sceni – valjda žeđ za notom avangardnog u dosadnom pozorištu, ko bi znao), Stevanu Radusinoviću dopadne uvijek uloga groteksnog, ljigavog i feminiziranog tipa...
Ogoljena scena i odsustvo efekata, iskušavaju uspješnost glumaca u stvaranju prepoznatljivih situacija i likova na zadatu temu. Nada Vukčević je imala najzahtjevniji zadatak tumačeći više likova – ženu sa željezničke stanice kojoj se udvara seoski đilkoš (Srđan Grahovac), ambicioznu agresivnu ženu vaterpolo reprezentativca (Vule Marković), posesivnu i isfrustiranu ženu učitelja (Stevan Radusinović), kao i njegovu majku nepomirenu sa činjenicom da joj je sin gej, onda igra i karijeristu čijeg muža (Zoran Vujović) frustrira njen uspjeh, a igra i njegovu majku koja uči sina da prebije ženu da bi dokazao ko je muško. Jasno je da je za ovoliko uloga koje naizmjenično tumači potrebno puno energije i posvećenosti, pa je ova glumica uspjela da učini da stvar funkcioniše na sceni, ali su ipak zakinuti likovi koji su često svedeni na neuvjerljive skice.
Naime, na ovim muško-ženskim relacijama, izgleda da ključnu ulogu ima žena bilo da je u ulozi supruge ili majke, odnosno bilo da je nosilac modernog ili patrijalnog – ona utiče na muškarca i tjera ga da zauzme stav, da izabere stranu, rastrzan između očekivanja sredine i žene. Muškarac je na mukama jer ne zna gdje da postavi granice, a da njegova „muškost“ ne bude ugrožena. U stvari emancipaciju žene prati emancipacija muškaraca, i vidimo nove generacije s teretom slobode izbora i rastegljive etike u kojoj muškarac više ne zna šta je ispravno, a šta ne.
Najuspješnija scena u predstavi ostaje ona u kojoj je Stevan Radusinović žrtva homofobije i zlostavljanja, gdje je dramska situacija kreirana sa mnogo više osjećaja za lik i suštinu sukoba, a osjećaj napetosti i neugodnosti stvara se postepeno i spretno, kroz lagano razvijanje atmosfere psihofizičkog zlostavljanja. Vjerovatno je i trajanje same scene duže od ostalih čime se i dozvoljava razrada i scensko produbljivanje sukoba, dok u ostalim scenama zbog prevelike izdijeljenosti priča nije ostavljen dovoljan prostor da se doživi „meso“ ovih likova i djeluju neuvjerljivo. Zapravo razlog tome je što se zapleti nevješto prepričavaju kroz replike likova pa postaju isuviše deskriptivni, otežavajući njihovo funkcionisanje, nerijetko postajući banalni i dosadni.
Autorski tim je imao zanimljivu ideju da „potegne“ polemiku o rodnim problemima i neravnopravnosti u različitim sferama, međutim, predstava ne može dati visoke rezultate u odsustvu određenijeg i preciznijeg plana i jasnije poetske vizije, bez kojih segmenata ni najbolji glumci ne mogu napraviti čudo.