Višeglasno o Šekspirovoj sestri

U izdanju beogradske izdavačke kuće Orion Art, a uz podršku Ministarstva kulture Crne Gore, nedavno je objavljen zbornik „Žene, drama i izvedba: između post-socijalizma i post-feminizma”, koji je uredila Lada Čale Feldman

U zborniku su objavljeni sledeći radovi: „Drama i dramski tekstualni eksperiment u kulturi poluperiferije: Biljana Srbljenović i Maja Pelević“ Dubravke Đurić, „Intimističko (raz)otkrivanje stvarnosti i korpor(e)alna perspektiva u najnovijem ženskom dramskom pismu u Srbiji“ Gabriele Abrasowicz, „Između ćutanja i psovke – bosanskohercegovačka ženska dramska književnost“ Anise Avdagić, „Feminoordinate protupriča i zajedničkih akcija: pristupi katastrofi“ Nataše Govedić, „Savez feminističke politike i ženskog dramskog pisma: pogled iz Crne Gore“ Nataše Nelević, „O Unheimlich efektu zajednice (dramatika Žanine Mirčevske)“ Jasne Koteske i „Institucionalizacija slovenačke ženske dramatike u kontekstu postfeminizma: pitanje viktimizacije: žensko pismo i performativno pisanje“ Nike Leskovšek.

Ovaj zbornik je nastao kao rezultat projekta koji je, kako u uvodnom tekstu „Usuprot paradoksima“ piše urednica Lada Čale Feldman, okupio „niz književnih i kazališnih teoretičarki s prostora bivše Jugoslavije, u čvrstom uvjerenju kako okolnosti ženske dramske produkcije s ovih prostora – kako se od još svježeg rata uvriježilo eufemistički neutralizirati problem njihova neporeciva kulturnog su-pripadništva i, nažalost, opetovanih političkih trenja – još uvijek dijele i previše zajedničkih obilježja, a da ne bi bilo nužno o njima voditi računa, a prije svega uspostaviti ili održati intelektualni dijalog i mogućnost umjetničkih razmjena, onkraj nacionalnih plotova, ali i ideoloških nostalgija i nad-nacionalnih utopija, pa bile one i feminističke“.

Publikovanju zbornika prethodio je okrugli sto koji je organizovan u okviru programa Bijenala crnogorskog teatra 2012. godine, na kojem su učestvovale autorke studija koje su objavljene u zborniku. Taj susret je, kako piše urednica zbornika Lada Čale Feldman, suočio učesnice „s mnoštvom paradoksa u našim lojalnostima, srodništvima i mimoilascima, pa tako i sa činjenicom da nerijetko polažemo račune više svojem imaginarnom i uvelike nedostupnom, ako ne i gluhom i nijemom sugovorniku – zapadnjačkoj teorijskoj produkciji, odakle nam je svojedobno i pristigla sintagma žensko pismo – nego akademskom prostoru koji nam je u neposrednom susjedstvu, pogotovo kada su u pitanju njegove ženske niše, umnogome nepovezane zbog još djelatnih razdora i nesporazuma, pa i dobrano otežanih izdavačkih veza i distribucija, čemu se valjalo suproststaviti uspostavom, u ovome slučaju, vrlo specifične niti akademsko-kritičke ženske alijanse“.

„Dakako, pisati o bilo kojoj suvremenoj, pa tako i ženskoj dramskoj produkciji posebno je osjetljiv posao, koji se može samo provizorno zaustaviti i koji je sve samo ne sustavan i potpun: prepoznati znake umjetničke relevantnosti u procesu koji je u tijeku uvelike predmnijeva kritičarsku hrabrost i otvorenost, kako bi se izrazile autorice okupljene u tekstu Nataše Govedić, divnoj katastrofi rizika, eventualnih spoznajnih promašaja, uspostavi novih kriterija ali i možda neželjenih prosudbenih granica“, zaključuje svoj predgovor urednica zbornika. „U nadi da će omogućiti barem neku orijentaciju budućim znanstvenim analizama i tumačenjima, ali i da će nadoknaditi neke akademske manjkove i novim dramatičarkama ponuditi obećanje kritičke budnosti, studije koje slijede diče se, kako rekosmo, različitim, kadikad i oprečnim itinererima kojima je kroz ovu problematiku moguće proći. Onkraj i usprkos svih mogućih međusobnih identitetskih, političkih i poetičkih, institucijskih i konceptualnih prijepora i nedoumica, ovaj zbornik, reklo bi se, o Shakespeareovoj sestri pjeva zajedno, ali višeglasno“.